| Abstract | Republika Hrvatska, od proglašenja vlastite neovisnosti 1991. godine, u segmentu vanjske politike prošla je kroz tri faze, a tijekom svake od njih bila je jednociljna. Od stjecanja međunarodnog priznanja, preko osiguravanja teritorijalne cjelovitosti i reintegracije, pa sve do članstva u euroatlantskim zajednicama, Hrvatska je sve svoje vanjskopolitičke akcije usmjeravala prema svakom od tih ciljeva. Ulaskom u Europsku uniju, 1. srpnja 2013. godine, hrvatska vanjska politika započinje svoju transformaciju prema višeciljnosti, a prioritet postaje rasterećivanje međususjedskih odnosa od teškog naslijeđa ratova devedesetih godina. To se prvenstveno odnosi na Srbiju, no otvorena su i neka pitanja sa Slovenijom i Mađarskom, koja čak i danas koče napredak u međusobnim odnosima zemalja. Hrvatska mora iskoristiti svoj „know-how“ potencijal i prenijeti ga na države regije koje će tek postati članice EU i NATO-a, jer će čvršće političke i gospodarske veze pridonijeti ne samo gospodarskom prosperitetu, nego i ukupnoj stabilnosti, kao i jačanju međususjedskog povjerenja. Zbog toga su jednako važne inicijative poput procesa „Brdo-Brijuni“ ili „Jadran-Baltik-Crno more“, putem kojih Hrvatska stvara novi vanjskopolitički pravac, koji je usmjeren prema razvoju gospodarske diplomacije, te okupljanju kapitala, ljudi i zemalja. Pragmatičnost i sadržajnost u tom djelovanju, kao i postavljanje jasnih ciljeva, konačno će dovesti vanjsku politiku Hrvatske u službu ostvarenja vlastitih nacionalnih interesa na najvišoj razini. |
| Abstract (english) | Since the proclamation of its independence in 1991., Republic of Croatia has been through three different phases concerning foreign policy, and in each of them she was focused on achieving one single objective. From acquisition of international recognition, through ensuring territorial integrity and reintegration, up to gaining membership in the Euro - Atlantic community, Croatia has directed all of her activities to accomplishing these goals. This has been the case until 1st July 2013 when Croatia joined the EU and began transforming its foreign policy towards multiple-objectives approach, as well as unburdening relations with neighbouring countries. Primarily, that referes to Serbia, even though there are still some opened issues with Slovenia and Hungary, too. Croatia must use its ''know-how'' potential and transfer it to the countries in the region who are going to become member-states of the EU and NATO in the near future. Stronger political and economic ties will contribute to economic prosperity, stability and strengthening the reliance of neighbouring countries. This is why the new initiatives, such as ''Brdo - Brijuni'' process and the ''Jadran - Batik - Crno More'', are so important. They can become a fresh starting point in Croatian foreign policy, creating a new direction that is more focused on developing economic diplomacy and bringing capital, people and countries closer together. Pragmatism and substance within the foreign policy activities, as well as setting clear goals, will ensure realisation of our own national interests. |
