| Abstract | U suvremenom sustavu međunarodnih odnosa, vojne sposobnosti i tvrda moć država predstavljaju ključni alat za osiguranje teritorijalnog integriteta i zaštitu vlastitih građana kao i za ostvarivanje vlastitih ciljeva na globalnoj sceni. Razvojem EU kao ekonomske, političke i diplomatske sile te trenutnim sigurnosnim izazovima u svijetu (ratovi u Ukrajini i na Bliskom istoku, odnos Kina-Tajvan) pitanje europske vojne moći postaje sve važnije. U trenutnom globalnom pozicioniranju gdje Sjedinjene Američke države postupno redefiniraju svoju ulogu vodećeg sigurnosnog čimbenika (globalnog policajca), a tradicionalni savezi poput NATO-a prolaze kroz prilagodbe novim izazovima, EU se nalazi pred ključnom dvojbom da li se nastaviti oslanjati isključivo na diplomatsku i gospodarsku snagu ili će razvijati neovisne vojne sposobnosti koje bi joj osigurale autonomno provođenje vlastitih politika i interesa u međunarodnim odnosima. Istraživačko pitanje mogućega jačeg obrambenog udruživanja EU s obzirom na pojedinačnu vojnu moć država članica važno je jer analizira ključne aspekte europske sigurnosti, strateške autonomije i političke kohezije. Postojeći europski način za rješavanje vanjskih sukoba i kriza sastoji se od civilnih i vojnih sredstava, tvrde i meke moći, strateške autonomije i suradnje s partnerima (NATO savez). Razvoj samostalnih obrambenih sposobnosti EU jača stratešku autonomiju EU u vojnom smislu, omogućuju joj projiciranje njezine moću u područjima interesa, ali samim time jača i sposobnost NATO saveza. Vojna moć EU predstavlja značajan, ali još uvijek nedovoljno koherentan potencijal za učinkovito globalno pozicioniranje. Iako raspolaže većim vojnim proračunom od mnogih globalnih sila, uključujući Rusiju i Kinu, sposobnost EU u projiciranju vlastitih interese izvan svojih granica ostaje ograničena nizom strukturnih i političkih prepreka. U ovom radu analizirani su ključni strateški izazovi s kojima se EU suočava u kontekstu stvaranja zajedničkih obrambenih kapaciteta te je postavljen temelj boljem razumijevanju izazova koje su potaknule EU u razmatranju jačanja vlastitih obrambenih kapaciteta. Nadalje, razmatran je mogući način i preporuke za budući razvoj obrambenog sustava EU te je za uspješno stvaranje europske vojne moći potrebna veća politička volja i koordinacija među članicama EU uz ključnu ulogu i jačanje suradnje s NATO savezom. Stvaranje zajedničkog europskog obrambenog sustava predstavljao bi značajan iskorak prema jačanju strateške autonomije EU i razvoju mehanizma globalnog pozicioniranja. |
| Abstract (english) | In the modern system of international relations, military capabilities and hard power of states represent a key tool for ensuring territorial integrity and protecting their own citizens, as well as for achieving national goals on the global stage. With the development of the EU as an economic, political, and diplomatic power, and the current security challenges in the world (wars in Ukraine and the Middle East, the China-Taiwan relationship), the issue of European military power is becoming increasingly important. In the current global positioning, where the United States is gradually redefining its role as the leading security actor (global policeman), and traditional alliances like NATO are undergoing adjustments to new challenges, the EU faces a crucial dilemma of whether to continue relying solely on diplomatic and economic power or to develop independent military capabilities that would ensure the autonomous implementation of its own policies and interests in international relations. The research question of potential stronger defense cooperation within the EU, considering the individual military power of member states, is significant as it analyzes key aspects of European security, strategic autonomy, and political cohesion. The existing European approach of resolving external conflicts and crises consists of civilian and military means, hard and soft power, strategic autonomy, and cooperation with partners (NATO). The development of EU's independent defense capabilities strengthens the EU’s strategic autonomy in military terms, enabling it to project its power in areas of interest, while simultaneously strengthening NATO's capacity. The military power of the EU represents a significant but still insufficiently coherent potential for effective global positioning. Although it has a larger military budget than many global powers, including Russia and China, the EU’s ability to project its interests beyond its borders remains limited by a range of structural and political obstacles. This paper analyzes the key strategic challenges the EU faces in the context of creating joint defense capacities and lays the foundation for a better understanding of the challenges that have prompted the EU to consider strengthening its own defense capabilities. Furthermore, it considers possible ways and recommendations for the future development of the EU’s defense system, noting that the successful creation of European military power requires greater political will and coordination among EU member states, with a key role and strengthened cooperation with NATO. The creation of a common European defense system would represent a significant step towards strengthening the EU's strategic autonomy and the developing mechanism for global positioning. |
