| Abstract | Problematika ovog rada vezana je za stranačko predstavništvo srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj. Predmet istraživanja su dvije trenutno najveće i najaktivnije srpske stranke u Hrvatskoj, SDSS i DSS. Cilj je pokazati temeljne razlike između dvije stranke, odnosno traži se odgovor na istraživačko pitanje: postoje li programske i ideološke razlike koje su dovele do stvaranja DSS-a kao nove srpske političke stranke u Hrvatskoj? Analizom rezultata lokalnih, parlamentarnih i europskih izbora na kojima sudjeluje SDSS od 2000. do 2017.godine, potvrđuje se prva postavljena teza o SDSS-u kao srpskom stranačkom monopolistu. Rezultati upućuju na izraženu dominaciju SDSS-a u odnosu na ostale srpske stranke u broju načelnika, zamjenika načelnika, zamjenika župana, gradskih i općinskih vijećnika u osam županija u kojima SDSS participira na izborima svih razina od 2000. godine. Uz SDSS, tablično su prikazani i izborni rezultati ostalih srpskih stanaka u Hrvatskoj u navedenom periodu, uključujući i DSS. Analizom programskih smjernica SDSS-a i DSS-a te provedbom četiri polustrukturirana intervjua s članovima navedenih stranaka, daje se odgovor na postavljeno istraživačko pitanje. Pokazalo se kako su stranke programski i ideološki poprilično slične. Odstupanja se javljaju u liberalnim i socijalnim segmentima SDSS-ovog programa, a kojih nema u DSS-ovom. Ključne razlike utvrđene su u razgovoru s članovima stranaka, a prisutne su u pogledu na oblik i način predstavništva srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj. Članovi SDSS-a smatraju kako se Srbi u Hrvatskoj moraju ujediniti oko jedne političke opcije. Pri tome smatraju kako to mora biti SDSS, najorganiziranija i financijski najjača manjinska stranka u Hrvatskoj. Nove političke stranke dovode do fragmentiranja biračkog tijela čime Srbi u Hrvatskoj puno više gube nego što dobivaju. S druge strane, članovi DSS-a, koji su uglavnom bivši SDSS-ovci, ističu manjak pluralizma, demokracije, dijaloga, ali i ideološke nedosljednosti, kao glavne razloge napuštanja jedne i stvaranje druge stranke. |
| Abstract (english) | The issue of this paper is related to the party representation of the Serbian national minority in Croatia. The subject of the research is the two currently largest and most active Serbian parties in Croatia, SDSS and DSS. The goal is to show the fundamental differences between the two parties, i.e. the answer to the research question is sought: are there programmatic and ideological differences that led to the creation of the DSS, the new Serbian political party in Croatia? The analysis of the results of the local, parliamentary and European elections in which the SDSS participated from 2000 to 2017, confirms the first thesis about the SDSS as a Serbian party monopolist. The results point to a marked dominance of the SDSS over other Serb parties in the number of mayors, deputy mayors, deputy prefects, city and municipal councilors in the eight counties in which the SDSS has participated in elections at all levels since 2000. In addition to the SDSS, the election results of other Serb parties in Croatia in the mentioned period, including the DSS, are also tabulated. The analysis of the programs of both SDSS and DSS and the implementation of four semi-structured interviews with members of these parties, provides an answer to the research question. The parties turned out to be quite similar programmatically and ideologically. Deviations occur in the liberal and social segments of the SDSS program, which are not present in the DSS program. The key differences were identified in conversations with party members, and are present in terms of the form and manner of representation of the Serb national minority in Croatia. SDSS members believe that Serbs in Croatia must unite around one political option. In doing so, they believe that it must be the SDSS, the most organized and financially strongest minority party in Croatia. New political parties are fragmenting the electorate, leaving Serbs in Croatia to lose much more than they gain. On the other hand, DSS members, who are mostly former SDSS members, point out the lack of pluralism, democracy, dialogue, but also ideological inconsistencies, as the main reasons for leaving one and creating another party. |
