| Abstract | U ovom radu analiziram pojam realnosti, utjecaj medija na percepciju i njihovu međusobnu povezanost na osnovi shvaćanja francuskog filozofa Jeana Baurillarda. Njegov je rad iznimno važan za raščlambu utjecaja masovnih komunikacija, ali i same (predodžbe) realnosti. I to s obzirom da se smatra začetnikom simulacijske teorije budući da tvrdi da su znakovi naslijedili realnost odnosno da je naše iskustvo puka simulacija (stvarnosti). Prvo poglavlje sam posvetila samom fenomenu postmodernosti koji predstavlja novo povijesno razdoblje koje odmjenjuje epohu modernosti. Namjera mi je bila približiti njen fenomen koji se javlja u korak s globalizacijom i tehnološkim razvitkom te širi svoj utjecaj na polja od arhitekture do filozofije i medija. Umjesto na klase, stavlja prvenstveno naglasak na pitanje identiteta i njegove reprezentacije. Zatim se osvrćem na razvoj Baudrillardovog postmodernog mišljenja. Baudrillard je od zagovornika marksističke teorije prešao na njenog oštrog kritičara. Francuski filozof na temelju strukturalističkih teza, koje ne izostavlja od kritike, iznosi svoju inačicu. Potom sam navela Baudrillardove teze koje se prvenstveno odnose na njegovu medijsku kritiku, među kojima je glavna ta da mediji tvore svijet simulacije tvorbom znakova. Zatim sam dublje ušla u polje znaka, koje je prema Baudrillardu nerazdvojivo od ideologije. U tom sam dijelu prikazala kako je upravo znak taj koji ima presudnu ulogu u potrošnji, a ne ˝korisnost˝ kako je to Marx tvrdio. No on ne umanjuje vrijednost robe, tvrdeći da se tek kroz nju ostvaruje kao medij društvene razmjene. Iz tih razloga on predviđa nastanak političke ekonomije koja objedinjuje robu i znak u jedan ´kod´ te koja ima presudnu ulogu u upravljanju nad ´realnim´. Nakon toga započinje treće poglavlje u kojem je središnje pitanje Baudrillardova teorija simulacije. Prikazala sam koje su njene glave postavke, i sam razvoj te teorije kroz prijašnja razdoblja od renesanse do danas. Od tri navedena simulakruma, posebno sam se osvrnula na onaj treći koji je i posljednji te se odnosi na naše doba. Nakon što sam navela primjere simulacije, osvrnula sam se na ulogu medija u konstruiranju simulacije počevši od Baudrillardove kritike samog učinka i forme medija koja ´onemogućuje odgovor´. Posebno sam se osvrnula na njegovu reinterpretaciju MacLuhanove teze ´Medij je poruka´, nadograđujući njeno značenje u suvremenom kontekstu rastuće umjetne inteligencije. Zatim sam pokušala kroz Baudrillarda odgovoriti na pitanje jesu li mediji žrtve simulacije ili su pak njeni saučesnici? Pred kraj sam razmortila koncept kraja povijesti u kojem Baudrillard iznosi jedne od svojih posljednjih teza. Na samom kraju sam iznijela svoj zaključak svega navedenog. |
| Abstract (english) | In this thesis, I analyze the concept of reality, the influence of the media on perception and their mutual connection based on the understanding of the French philosopher Jean Baurilard. His work is extremely important for analyzing the influence of mass communications, but also the concept of reality. He is considered as the originator of simulation theory since he claims that signs have inherited reality, that our experience is a mere simulation (of reality). I dedicated the first chapter to the very phenomenon of postmodernity, which represents a new historical period that replaces the era of modernity. My intention was to approach its phenomenon, which appears to keep peace with globalization and technological development and spreads its influence on fields from architecture to philosophy and the media. Instead of class, it primarily emphasizes the issue of identity and its representation. Then I emphasize the development of Baudrillard's postmodern thinking. Baudrillard went from being an advocate of Marxist theory to its harsh critic. He based his theory on structuralist theses, which are not exempt from criticism. Then I listed Baudrillard's theses, which are primarily related to his media criticism, the main one being that the media create a world of simulation by creating signs. In regards to that I delved deeper into the field of signs, which according to Baudrillard is inseparable from ideology. In that part, I showed that it is precisely the sign that plays a decisive role in consumption, and not `utility' as Marx claimed. However, he does not diminish the value of the commodity, claiming that it is realized only through it as a medium of social exchange. For these reasons, he predicts the emergence of a political economy that unites goods and signs into one 'code' and which plays a decisive role in the management of the 'real'. After that, the third chapter begins, in which the central question of Baudrillard's simulation theory is discussed. I have shown what are its main assumptions, and the very development of that theory through previous periods from the Renaissance to the present day. Of the three mentioned simulacrums, I particularly referred to the third one, which is also the last one and refers to our era. After giving examples of simulation, I referred to the role of the media in constructing the simulation, starting with Baudrillard's critique of the effect itself and the form of the media that 'prevents the answer'. I particularly focused on his reinterpretation of MacLuhan's thesis ´The medium is the message´, building on its meaning in the contemporary context of growing artificial intelligence. Then, through Baudrillard, I tried to answer the question whether the media are victims of simulation or are they its accomplices? Before the end, I consider the concept of the end of history in which Baudrillard presents one of his last theses. At the very end, I presented my conclusion to all of the above. |
