| Sažetak | Osnovnu svrhu i cilj ovoga rada može se sažeti u pitanju: Kakav je status (neutralne) diplomacije Svete Stolice kao aktera u suvremenim međunarodnim odnosima, posebno u bilateralnim odnosima, otkuda izvire njezin status/značaj, te koliko se relevantno uzima u obzir riječ i djelo pape Franje prilikom donošenja odluka od strane većine aktera suvremenih međunarodnih odnosa? Dakle, tendencija ovoga rada jest analiza postojećeg statusa diplomacije Svete Stolice u sve dinamičnijim međunarodnim odnosima i prikaz njenih organa, koji su relativno nepoznati (i nejasni) široj javnosti. Ovaj predmet je specifičan jer je diplomacija Svete Stolice naizgled „mala“ i „slaba“. Međutim, njen značaj je zapravo neizmjeran, moglo bi se reći i obrnuto proporcionalan s obzirom na njene vojne, gospodarske, teritorijalne i ine odrednice i karakteristike. Zasigurno nije dovoljno kazati kako je to diplomacija složenog oblika, već je potrebno istu tvrdnju i argumentirano objasniti, što i jest inicijalni zadatak ovoga rada. U nekom sažetom obliku, istraživanje je utemeljeno na linearnom modelu dizajna istraživanja, konkretnije dizajnu studije slučaja kao tipom istoga. Prikupljanje podataka građe odraz je kombinacije različitih primjenjivanih metoda – dokumentarna i arhivska studija/analiza (u glavnini sekundarna i tercijarna: knjige, novine, časopisi i sl.), te politološka istraživanja Interneta (konkretnije web stranica, dokumentarnog materijala, online baza podataka te online izdanja tiskanih časopisa i novina). Po svemu sudeći, najsažetije i vjerojatno najtočnije bi prikazanu metodologiju valjalo predstaviti kao strategiju unakrsnog provjeravanja podataka primjenom niza metoda istraživanja (i kvalitativnih i kvantitativnih). Diplomacija Svete Stolice, s jedne strane temeljem kanonskog prava propovijeda i navješta evanđelje te brine za matične/partikularne crkve u pojedinim zemljama, dok s druge strane stremi ka razvijanju miroljubivog odnosa s državama i međunarodnim organizacijama u manevarskom polju definiranom međunarodnim pravom. Također, Katolička crkva jedina je vjerska organizacija koja ima svoju vlastitu suverenu državu. To se može tumačiti kao anakronizam; međutim, to može biti i poticaj za daljnja istraživanja i tumačenja ovakvoga jednog specifikuma čije zanimljivosti i specifičnosti mogu biti nepresušni izvor i motivacija istraživačima. Po svemu sudeći i ovaj rad je nastao slijedom takvih i sličnih motiva i interesa. |
