Afrička unija i regionalna kriza u Libiji

diplomski rad

• Naslov (engleski): African Union and the regional crisis in Libya
• Autor: Valerija Štefan
• Mentor: Lidija Čehulić Vukadinović (mentor)
• Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: Sveučilište u Zagrebu; Fakultet političkih znanosti; (Odsjek za međunarodne odnose i sigurnosne studije); Zagreb
• Datum i država obrane: 2016-09-22, Hrvatska
• Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana: DRUŠTVENE ZNANOSTI; Politologija; Međunarodni odnosi i nacionalna sigurnost

Sažetak

Arapskim proljećem započeli su mirni prosvjedi u Libiji koji su ubrzo prerasli u građanski rat koji je trajao od 15.2.2011. godine do 20.10.2011. godine. Kao odgovor na situaciju u Libiji, dolazi do NATO intervencija. UN usvaja 26.2.2011. Rezoluciju 1970. Nakon usvajanja rezolucije UN, snage Francuske i Velike Britanije započinju vojnu intervenciju, koja je ubrzo prešla pod komandu NATO-a i tada je započela misija NATO-a u Libiji. Koalicija NATO saveznika i partnera započela je provedbu operacije pod nazivom "Operation Unified Protector - OUP". Tri važne komponente OUP-a bile su: uvođenje embarga na oružje, uvođenje zone zabrane leta nad Libijom i provođenje napada, zračnim i morskim putem na vojne snage koje sudjeluju u napadima ili prijete da će napasti civile ili civilna područja Libije. Operacija je uspješno završena 31.10.2011. godine.
Vijeće sigurnosti UN-a, usvojilo je 17.3.2011. Rezoluciju 1973 kojom je uvedena zabrana zone leta, a zemlje članice ovlaštene su na djelovanje i dopuštena im je upotreba svih potrebnih mjera u svrhu zaštite libijskih civila i područja naseljenih civilima. Savez je preuzeo komandu i kontrolu nad međunarodnim vojnim naporima. Rezolucijom 2016 objavljuje se završetak upotrebe vojne sile nad Libijom i NATO završava vojne akcije u Libiji.
Nova zvanična vlada Libije postaje Nacionalni prelazni savjet Libije. Prvi slobodni parlamentarni, održani su 7. srpnja 2012. godine. Nakon izbora Libija je dobila parlament a zastupnici su vladu vodili privremeno do donošenja novog Ustava. Nakon donošenja Ustava slijedili su novi izbori 2013. godine. U lipnju 2014. godine održani su treći opći demokratski i slobodni izbori za Zastupnički dom u Libiji kojim se zamijenjuje Opći nacionalni kongres. Može se zaključiti da su u građanskom ratu u Libiji mišljenja o uporabi sile, kako bi se zaustavio sukob, bila su podijeljena. Arapska liga, UN i NATO zagovarali su upotrebu vojne sile, a AU je favorizirala političko riješenje krize, mirnim putem, odnosno pregovorima. Kroz svoje postojanje AU je pokazala nespremnost napadanja svojih zemalja i vlada i nevoljko je reagirala na napade na tadašnje vlade iako su činile povrede ljudskih prava. Obrazac potpore tadašnjim vladama odražava se u odgovoru AU na Arapsko proljeće kada ni u Tunisu, ni u Egiptu AU nije reagirala. Uočava se da je uloga AU u krizi u Libiji bila slabog intenziteta. Sukobi u Libiji i danas su svakodnevnica i može se zaključiti kako težnje za uspostavom demokratske države od strane Afričke unije i stranih sila nisu ostvarene. Smatra se da bi rješavanje situacije u Libiji moglo biti rješenje i za širu regiju, te da bi mir u Libiji ojačao sigurnost i stabilnost. Libija bi mogla biti utočište brojnim izbjeglicama. Nastavak ovakve situacije u Libiji mogao bi stvoriti dugoročne probleme u euro mediteranskoj regiji.

Sažetak (engleski)

The Arab Spring began with peaceful protests in Libya that soon escalated into a civil war that lasted from 15.2.2011. to 20.10.2011. In response to the situation in Libya, NATO intervented. The United Nations Security Council adopted Resolution 1970. After the adoption of the UN Resolution, the power of France and Britain start military intervention, which soon came under the command of NATO and then started the NATO mission in Libya.
A coalition of NATO Allies and partners began the implementation of the operation called "Operation Unified Protector – OUP". OUP had three distinct components: enforcing arms embargo, enforcing a no-fly zone over Libya and carrying out attacks, from air and sea to the military forces involved in the attack or threaten to attack civilians or civilian areas of Libya. The operation was successfully completed 31.10.2011.
The UN Security Council adopted 17.3.2011. Resolution 1973 which introduced no-fly zone, and authorized member states acting and to use all necessary measures to protect Libyan civilians and civilian populated areas. The Alliance took sole command and control of the international military effort for Libya. Resolution 2016 announces the completion of the use of military force against Libya and NATO ends military action in Libya.
New official government of Libya becoming the National Transitional Council of Libya. The first free parliamentary elections were held on 7 July 2012. After the elections Libya has Parliament and representatives led the government temporarily until the adoption of the new Constitution. After the adoption of the Constitution the new elections are followed in 2013. In June 2014, were the third general democratic and free elections for the House of Representatives in Libya which replaces the General National Congress. It can be concluded that the opinions about the use of force to stop civil war in Libya were divided. The Arab League, the UN and NATO have advocated the use of military force, but the AU has favored a political solution to the crisis by peaceful means or negotiations. Throughout its existence the AU has shown unwillingness attacking their countries and governments and reluctantly responded to the attacks on the then government even though they constituted violations of human rights. The form of support the world's governments is reflected in the response of the AU on the Arab Spring when the AU did not respond in Tunisia and Egypt. It is observed that the role of the AU in the Libyan crisis was of low intensity. Conflicts in Libya today are commonplace and can be concluded that the tendency to establish a democratic state by the African Union and foreign powers have failed to materialize. It is considered that dealing with the situation in Libya could be the solution for the wider region and that peace in Libya colud strengthened security and stability. Libya could be a shelter for refugees. The continuation of this situation in Libya could create long-term problems in the Euro Mediterranean region.

• Ključne riječi: Organizacija Afričkog jedinstva; Afrička unija; Kriza u Libiji; NATO akcije u Libiji; Suvremeni problemi u Libiji; Uloga i mogućnosti Afričke unije kao regionalne organizacije u rješavanju Libijske krize; Afrička unija i Libija
• Ključne riječi (engleski): Organization of African Unity; African Union; The crisis in Libya; NATO actions in Libya; Contemporary issues in Libya; The role and possibilities of African Union as regional organization in resolving the Libyan crisis; African Union and Libya
• Jezik: hrvatski
• URN:NBN: urn:nbn:hr:114:571449
• Studijski program: Naziv: Politologija; Vrsta studija: sveučilišni; Stupanj studija: diplomski; Akademski / stručni naziv: magistar/magistra politologije (mag. polit.)
• Vrsta resursa: Tekst
• Način izrade datoteke: Izvorno digitalna
• Prava pristupa: Zatvoreni pristup
• Datum i vrijeme pohrane: 2016-11-22 12:07:25