| Sažetak | Kao odgovor na terorističke napade od 11. rujna 2001., SAD su predvodile vojnu kampanju protiv Al - Qaede i talibanske vlade. U sljedećih dvadeset godina Amerikanci su izgubili tisuće vojnika i izdvojili oko 146 milijardi dolara namijenjenih obnovi i obučavanju afganistanskih sigurnosnih snaga. U tom periodu izabrana vlada zamijenila je Talibane i uz značajnu američku i međunarodnu pomoć provela mjere usmjerene ka poboljšavanju standarda života i ljudskih prava, iako je Afganistan ostao jedna od najsiromašnijih i najkorumpiranijih svjetskih država. U radu se analizira američka politika prema Afganistanu s naglaskom na povlačenje vojnih snaga 2021. godine, odnosno „vijetnamizaciju“ Afganistana. U uvodnom dijelu definira se američka vanjska politika u 21. stoljeću, odnosno politike administracija predsjednika Busha mlađeg, Obame, Trumpa i Bidena, kao i politika „vijetnamizacije“ Afganistana. Vijetnamizacija je naziv za američku politiku za vrijeme Vijetnamskog rata pod predsjednikom Nixonom, koja je predviđala zaustavljanje američke intervencije, povlačenje trupa i preusmjeravanje odgovornosti za rat na vladu i trupe Južnog Vijetnama. U radu se polazi od teze da je „vijetnamizacija“ Nixonove politike koja je nastojala okončati američki prekomorski vojni angažman u Vijetnamu, kroz jačanje i obučavanje južnovijetnamskih snaga, replicirana u Afganistanu kroz misije NATO-a i SAD-a s ciljem obuke, savjetovanja i pomoći afganistanskim sigurnosnim snagama i institucijama. U drugom dijelu rada posebno se adresira pitanje povlačenja američkih snaga iz Afganistana, kontekstualizirajući potpisivanje sporazuma s Talibanima iz Dohe u veljači 2020. za vrijeme Trumpovog mandata i konačno povlačenje snaga u jesen 2021. u mandatu predsjednika Bidena. Nekoliko tjedana nakon što je predsjednik Biden najavio povlačenje, Talibani su osvojili niz gradova i preuzeli vlasti nad zemljom. Slike kaotičnih posljednjih dana američke misije u Afganistanu često se poistovjećuje sa scenama evakuacije iz Saigona 1975. Baš kao što su Amerikanci počeli brzo vojno povlačenje iz Vijetnama nakon potpisivanja Pariških mirovnih sporazuma sa Sjevernim Vijetnamom 1973., slična situacija se ponovila nakon potpisivanja Sporazuma iz Dohe 2020. između SAD i Talibana. U oba slučaja vrijeme i nedostatak strateške strpljivosti predstavljali su najveću slabost SAD-a. Ponovno vladanje Talibana Afganistanom ima posljedice za regionalnu, američku i politiku Afganistana, što predstavlja predmet analize u trećem poglavlju (jačanje terorističkih grupa, ljudska prava, socijalne i ekonomske implikacije). |
| Sažetak (engleski) | In response to the terrorist attacks of September 11, 2001, the United States led a military campaign against Al-Qaeda and the Taliban government. Over the next twenty years, the U.S. lost thousands of soldiers and allocated approximately $146 billion for the reconstruction of Afghanistan and the training of Afghan security forces. During this period, an elected government replaced the Taliban and, with substantial American and international support, implemented measures aimed at improving living standards and human rights, although Afghanistan remained one of the poorest and most corrupt countries in the world. This paper analyzes U.S. policy toward Afghanistan with a focus on the withdrawal of military forces in 2021, that is, the “Vietnamization” of Afghanistan. The introductory section defines U.S. foreign policy in the 21st century, specifically the policies of the Bush Jr., Obama, Trump, and Biden administrations, as well as the policy of “Vietnamization” in the Afghan context. Vietnamization refers to the U.S. policy during the Vietnam War under President Nixon, which aimed to end American intervention, withdraw troops, and shift responsibility for the war to the South Vietnamese government and military. The paper starts from the thesis that the “Vietnamization” of Nixon’s policy—intended to end the American overseas military engagement in Vietnam by strengthening and training South Vietnamese forces—was replicated in Afghanistan through NATO and U.S. missions aimed at training, advising, and assisting Afghan security forces and institutions. The second part of the paper specifically addresses the issue of the U.S. withdrawal from Afghanistan, contextualizing the signing of the Doha Agreement with the Taliban in February 2020 during Trump’s presidency, and the final withdrawal in the fall of 2021 under President Biden. A few weeks after Biden announced the withdrawal, the Taliban captured a number of cities and took control of the country. The images of the chaotic final days of the American mission in Afghanistan are often compared to the scenes of the evacuation from Saigon in 1975. Just as the U.S. began its rapid military withdrawal from Vietnam following the signing of the Paris Peace Accords with North Vietnam in 1973, a similar situation occurred after the signing of the Doha Agreement in 2020 between the U.S. and the Taliban. In both cases, time and a lack of strategic patience represented America’s greatest weakness. The return of Taliban rule in Afghanistan has implications for regional, U.S., and Afghan policy, which is analyzed in the third chapter (strengthening of terrorist groups, human rights, and social and economic implications). |
