| Sažetak | Ovaj rad je podijeljen u 5 glavnih poglavlja. U uvodnom dijelu rada dajem kratak kontekst odnosa Rusije i Srbije te postavljam glavne hipoteze, te istraživačko pitanje. U drugom poglavlju Povijesni pregled rusko – srpskih političkih i vojnih odnosa nastojim ukazati na dugotrajan odnos i suradnju između dvije navedene zemlje. Posebno naglašavam vojno-političku komponentu suradnje, kroz brojne ratove i političke probleme u kojima su Rusija i Srbija uglavnom bili na istim stranama. Kao jedan od najsvjetlijih primjera suradnje u prošlosti može se uzet ruska pomoć Srbiji u Prvom svjetskom ratu, a kao suprotnost tome treba navesti primjer kada je Rusija u potpunosti iznevjerila Srbiju Sanstefanskim mirom. U trećem poglavlju pod nazivom Rusko – srpska vojno-politička suradnja nakon raspada Jugoslavije te njen utjecaj na sigurnost Zapadnog Balkana razmatram vojno-političku suradnju navedenih zemalja u bližoj prošlosti, dakle u godinama nakon raspada Jugoslavije, ali samim time i u godinama nestanka SSSR-a kao velikog svjetskog igrača. U prvim godinama nakon raspada SSSR-a, glavna država nasljednica – Rusija, nije jednostavno mogla ostvariti i prikazati svoj interes na ovom području zbog vlastite slabosti i unutrašnjih problema, međutim nakon Putinova dolaska na vlast, stvari se počinju mijenjati i Rusija opet preuzima ulogu jedne od vodećih svjetskih zemalja. U tom poglavlju upravo je naglašena suradnja Srbije i Rusije na vojnom planu, koji se prvenstveno odnosi na godine nakon 2013. – kada ta suradnja dobiva na značajnosti, a prije toga je analizirana ekonomska suradnja, preko koje je Putin nastojao ostvariti svoje interese na Balkanu. Kao što sam već naveo, Putinove prve godine na vlasti karakterizira geoekonomski realizam, što je posebno bilo vidljivo u Srbiji, gdje je Rusija tako nastojala ostvariti svoje interese. Tu prvenstveno mislim na prodaju NIS-a, te zavrzlame oko izgradnje plinovoda „Južni tok“. U četvrtom poglavlju pod nazivom Odgovor zainteresiranih aktera – zemlje regije i NATO, nastojim prikazati ponašanje ostalih balkanskih država - Hrvatske, Crne Gore, BiH, Makedonije, Albanije i Kosova. U tom poglavlju jasno dajem do znanja da je Srbija ostala jedino rusko utočište na ovom dijelu Balkana te da je ostatak zemlja već član zapadnih institucija – EU i NATO ili se radi na tom da bi što prije postao članom. Europska Unija i NATO definitivno žele u ovom području stabilnost, i upravo rade na tome kada se bore za približavanje Makedonije ili BiH navedenim institucijama. Rad završavam tvrdnjom da će Balkan ostati područje nestabilnosti, ali ipak područje koje je bitno drugačije od onog kada je Balkan bio bure baruta. Balkan danas nije područje na kojem će početi neki novi sukob suprotstavljenih aktera. |
| Sažetak (engleski) | This paper is divided into five main chapters. In the Introduction I have a given a short context of the relationship between Russia and Serbia. Also, I have defined the main hypotheses and the research question. In the second chapter, "Historic Review of the Russian-Serbian Political and Military Relationships", I have focused on the longterm relationship and cooperation between those two countries. Specifically, I have pointed out the military-political component of the cooperation through many wars and political problems in which Russia and Serbia were usually on the same side. One of the most prominent examples of their past cooperations is the Russian help to Serbia during World War I, and as a complete opposite to this is the example when Russia completely betrayed Serbia with the Treaty of San Stefano. In the third chapter, "Russian-Serbian Military-Political Cooperation After the Dissolution of Yugoslavia and Its Influence on the Safety of Western Balkans", I am taking into consideration the military-political cooperation of the mentioned countries in the recent past. Therefore I am mentioning the years after the dissolution of Yugoslavia, and also the years when the Soviet Union vanished from the world map as a powerful player. In that chapter, Serbia and Russia's military-military cooperation is particularly emphasized, primarily referring to the years after 2013 - when this co-operation gained significance and before that, economic co-operation was analyzed, by which Putin sought to realize his interests in the Balkans. As I have already mentioned Putin's first years in power is characterized by geoeconomic realism which was particularly evident in Serbia where Russia was thus trying to achieve its interests. In the fourth chapter entitled Response of the interested actors - Countries of the Region and NATO, I try to show the behavior of other Balkan states - Croatia, Montenegro, BiH, Macedonia, Albania and Kosovo. In this chapter I make it clear that Serbia remains the only Russian refuge in this part of the Balkans, and that the rest of the country is already a member of Western institutions - the EU and NATO - or is about to become a member. I conclude by saying that the Balkans will remain an area of instability, but still an area that is significantly different from the one in which the Balkans was a barracks. The Balkans today is not an area where a new conflict of opposing actors will begin. |
