| Sažetak | Ovim radom autor nastoji ukazati kako je sukob između istine, kao filozofskog imperativa, i politike, ključ razumijevanja totalitarizma. Polazeći od teorija totalitarizma Hannah Arendt i Claudea Leforta, kao dvije suprotne, ali komplementarne analize, naglasak je na potrebi redefiniranja pojma političkog, koji se nameće kao jedino oružje u borbi protiv totalitarnih izazova. Oslanjajući se na rad Margaret Canovan i Zorana Kurelića, autor nastoji kritički preispitati teoriju totalitarizma Hannah Arendt, s naglaskom na njezinu kritiku zapadne političke tradicije. Ta kritika počiva na na jasnom razlikovanju triju ljudskih aktivnosti: rada, proizvođenja i djelovanja. Preko kritike marksizma Arendt ukazuje na nepolitički karakter rada i proizvođenja, što u središte njenog filozofskog opusa stavlja djelovanje. Shvaćajući djelovanje kao sposobnost započinjanja nečeg novog u svijetu pluralnih ljudi, Arendt vidi mogućnost za ozbiljenje ljudske slobode. Totalitarizam je tako, iz njezine perspektive, originalan i antipolitički projekt usmjeren upravo na uništavanje čovjekove sposobnosti djelovanja. Claude Lefort totalitarizam vidi kao antidemokratski projekt. Polazeći od Lefortove metodologije prikazane putem interpretacije Machiavellija, neodređenost djela, na koju Lefort ukazuje, nužno upućuje na nedeterminiranost demokratskog društva. Totalitarizam smjera upravo ukinuću nedeterminiranosti društva, ukidajući njegovu transcendentalnost pomoću fantazme Jednog-naroda čiji je konačni cilj ponovna uspostava izvjesnosti. Totalitarizam se tako javlja kao sušta suprotnost demokraciji. Izvor totalitarizma pritom ne leži u ideologiji, već u ukidanju indeterminiranosti koju demokracija, putem priznavanja postojanja sukoba u društvu, održava. U zaključnom dijelu autor se bavi razlikama i sličnostima između dvije opisane teorije totalitarizma. Iako Hannah Arendt i Claude Lefort totalitarizam vide kao antipolitički projekt, utemeljen na mržnji prema demokraciji, Arendt odbija pluralnost, na kojoj inzistira, razmotriti u kontekstu demokracije. Stoga Lefortovu analizu totalitarizma autor prikazuje kao svojevrsnu nadgradnju Arendtine intepretacije u čijem je središtu demokracija. Shvativši totalitarizam kao antidemokratski projekt, omogućava se uspostava prostora ponovnog propitivanja demokracije, kao najrasprostranjenijeg političkog poretka u 21. stoljeću. |
| Sažetak (engleski) | In this paper the author indicates that the key to understanding totalitarianism lies in the conflict between the truth, as a philosophical imperative, and politics. Starting from the theories of totalitarianism by Hannah Arendt and Claude Lefort, as the two diametrical but complementaryanalyses, the emphasis lies in the need to redefine the term political, which imposes itself as the only weapon in the fight against totalitarian challenges. The author, while relying on the works of Margaret Canovan and Zoran Kurelić, intends to critically evaluate the theory of totalitarianism by Hannah Arendt while emphasizing her critique of western political tradition. That critic is based on clear differentiation of three human activities: work, labor and action. Through the critic of Marxism, Arendt indicates the non-political character of work and labor, emphasizing the action as the center of her philosophical opus. Perceiving the action as an ability to start something new in the world of plural men, Arendt sees the possibility of the realization of human. From her perspective, totalitarianism is an original and anti-political project freedom directed to destruction of human ability to take action. Claude Lefort perceives the totalitarianism as an antidemocratic project. Beginning with the Lefort methodology shown through the interpretation of Machiavelli, the indeterminacy of the work itself, according to Lefort, refers to the indeterminacy of the democratic society. Totalitarianism intends to rescind the indeterminacy of the society, annulling its transcendence using the „People-as-One“ phantasm, whose final goal is to reestablish the determinacy. Totalitarianism emerges as an exact opposite to democracy. The root of totalitarianism is not in the ideology, but in the rescindment of indeterminacy, which the democracy maintains through the acknowledgment of the existent conflict in the society.
In the concluding chapter the author reflects on the differences and similarities between the two described theories of totalitarianism. Although Hannah Arendt and Claude Lefort perceive the totalitarianism as an antipolitical project based on the hatred towards democracy, Arendt rejects to consider the plurality, on which she insists, in the context of democracy.
Consequently, the author presents Lefort's analysis of totalitarianism as an upgrade of its kind to Arendt's interpretation focused on the democracy. Perceiving the totalitarianism as an antidemocratic project, it enables the recurrence of questioning of the democracy as the most widespread political order in the 21st century. |
