| Abstract | Deset godina od punopravnoga članstva Republike Hrvatske u Europskoj uniji realiziranoga 1. srpnja 2013. godine hrvatska vanjska politika djeluje u skladu sa Zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom (ZVSP) EU-a, ali i u skladu s vlastitim nacionalnim interesima u međunarodnim odnosima. U oba slučaja Zapadni Balkan kao posljednji veći neintegrirani dio Europe u EU predstavlja veoma važno područje djelovanja hrvatske vanjske politike, tim više jer Hrvatska kao članica EU-a s najvećim brojem država Zapadnoga Balkana ima zajednička politička iskustva te s najvećim brojem njih i graniči od svih ostalih članica EU-a u regiji. Stoga je središnje istraživačko pitanje rada utvrditi kakva je učinkovitost vanjske politike Republike Hrvatske prema Zapadnom Balkanu u realizaciji vlastitih vanjskopolitičkih ciljeva, poglavito otkako je Hrvatska postala članicom Unije. U fokusu je rada istraživanje o tome kako Hrvatska svojom vanjskom politikom ispunjava vlastite interese s ciljem integracije Zapadnoga Balkana u euroatlantske organizacije, ponajprije EU, kako bi politički stabilizirala regiju Zapadnoga Balkana. Na samom početku definiran je teorijski okvir koji se koristi u radu: konstruktivistička teorija međunarodnih odnosa, i metodološki okvir: studija slučaja u komparativnoj politici. U prvom se dijelu rada analiziraju pojam europeizacije i utvrđuje se konkretna definicija europeizacije kako bi se jasno shvatilo koji je cilj istraživanja.
Nadalje, definiraju se modaliteti vanjske politike Hrvatske, kroz podjelu na regionalnu vanjsku politiku EU-a prema Zapadnom Balkanu, koju ujedno promovira Hrvatska, te na bilateralne odnose Hrvatske s pojedinim državama Zapadnoga Balkana. Drugi dio rada interpretira Hrvatsku kao državu-model za pridruživanje Zapadnoga Balkana Europskoj uniji, koristeći teoriju malih sila. Ovaj se dio rada fokusira na proces realizacije članstva Hrvatske u EU i euroatlantskim organizacijama te obrazloženje hrvatskoga primjera u kontekstu pretpostavljenih promjena i transformacije država Zapadnoga Balkana prema članstvu u EU. Empirijskim istraživanjem te deduktivnom metodom utvrđuje se kakva je učinkovitost vanjske politike RH prema Zapadnom Balkanu u realizaciji vlastitih ciljeva. |
| Abstract (english) | Ten years since the Republic of Croatia became a member of the European Union on July 1st, 2013, Croatian foreign policy operates in accordance with the Common Foreign and Security Policy of the EU, but also in accordance with its own national interests in international relations. In both cases the Western Balkans, as the last major non-integrated part of Europe in the EU, represents a very important area of Croatian foreign policy, all the more so because Croatia as an EU member has the largest number of common political experiences and borders with Western Balkan countries, than any other EU member country. Therefore, the central research question of the paper is to determine the effectiveness of the foreign policy of the Republic of Croatia towards the Western Balkans in the realization of its own foreign policy goals, especially since Croatia became a member of the Union. The focus of the work is research on how Croatia fulfills its own interests with its foreign policy with the aim of integrating the Western Balkans into Euro-Atlantic organizations, primarily the EU, in order to politically stabilize the Western Balkans region. At the very beginning, the theoretical framework that I used in the work was defined: the constructivist theory of international relations, and the methodological framework: case study in comparative politics. In the first part of the paper, the concept of Europeanization is analyzed and a concrete definition of Europeanization is determined in order to clearly understand the goal of the research.
Furthermore, the modalities of Croatia's foreign policy are defined, through the division into regional EU foreign policy towards the Western Balkans, which is also promoted by Croatia, and into Croatia's bilateral relations with individual countries of the Western Balkans. The second part of the paper interprets Croatia as a model-country for joining the Western Balkans to the European Union, using small powers theory. This part of the paper focuses on the process of realizing Croatia's membership in the EU and Euro-Atlantic organizations and the explanation of the Croatian example in the context of assumed changes and transformation of the Western Balkan countries towards EU membership. Empirical research and the deductive method will determine the effectiveness of the foreign policy of the Republic of Croatia towards the Western Balkans in the realization of its own goals. |
